Kako rešiti problem duga građana u švajcarskim francima, bila je tema u utorak održanog sastanka bankara u Narodnoj banci Srbije. Sastanak je održan sa predstavnicima jednog broja banaka koje imaju najveći iznos kredita, indeksiranih u švajcarskoj valuti. Razgovarano je o aktivnostima koje banke preduzimaju ili nameravaju da preduzmu, kako bi se klijentima zaduženim u toj valuti olakšalo uredno servisiranje obaveza po tim kreditima. Ipak, iako je razgovor protekao u pozitivnoj atmosferi, nikakvo novo rešenje nije ponuđeno. Jedno od mogućih rešenja, prema mišljenju pojedinih ekonomista, bilo bi fiksiranje kursa „švajcarca“ prema dinaru, po uzoru na mađarski i hrvatski model. Međutim, to je teško izvodljivo, između ostalog i zbog toga što zahteva dodatni novac u ionako praznoj državnoj kasi.
Kako rešiti problem duga građana u švajcarskim francima, bila je tema u utorak održanog sastanka bankara u Narodnoj banci Srbije - potvrđeno je za „Novosti“ u NBS.
- Sastanak je održan sa predstavnicima jednog broja banaka koje imaju najveći iznos kredita, indeksiranih u švajcarskoj valuti - ističu u centralnoj banci.
- Razgovarano je o aktivnostima koje banke preduzimaju ili nameravaju da preduzmu, kako bi se klijentima zaduženim u toj valuti olakšalo uredno servisiranje obaveza po tim kreditima.
Ipak, iako je razgovor protekao u pozitivnoj atmosferi, kako „Novosti“ saznaju u bankarskim krugovima, nikakvo novo rešenje nije ponuđeno.
Jedno od mogućih rešenja, prema mišljenju pojedinih ekonomista, bilo bi fiksiranje kursa „švajcarca“ prema dinaru, po uzoru na mađarski i hrvatski model. Međutim, to je teško izvodljivo, između ostalog i zbog toga što zahteva dodatni novac u ionako praznoj državnoj kasi.
Ekonomista Nikola Altiparmakov, član Fiskalnog saveta Srbije, smatra, pak, da je fiksiranje kursa „loša politika“.
- Ne možete da vodite politiku koja stimuliše kocku. Ako dobijem, onda je u redu, a ako izgubim onda će to da plate poreski obveznici - kaže za „Novosti“ Nikola Altipamarkov, koji je i sam, kako priznaje, podigao stambeni kredit u švajcarskim francima.
Altiparmakov ističe da je dve godine razmišljao o kreditu i odlučio se za švajcarske franke.
- I sam sam podigao stambeni kredit u švajcarskim francima u KBC banci i jedan sam od onih koji su je tužili - ističe naš sagovornik.
- Meni je za godinu- dve, za 300 evra veća rata. Od toga je 150 evra povećanje zbog jačanja švajcarskog franka, ali je drugih 150 evra zbog retroaktivnog i nelegalnog povećanja kamatne marže banke od tri i po puta. Dosta banaka je to uradilo. Radile su to i u slučaju pozajmica u evrima. Po Zakonu o zaštiti potrošača finansijskih usluga od banaka se zahteva da do decembra vrate kamatne stope na iznose iz ugovora. Ključna stvar je da država insistira na poštovanju zakona.
Čekanje od 20 godina
Nikola Altipamarkov ipak smatra da će se kredit u francima za 20 ili 30 godina isplatiti, a da će se gubici „ispeglati“.
- Uslov je da banka ispoštuje zakon i vrati kamatnu stopu na prvobitni nivo - ističe Altipamarkov.
- Da su to uradile negde drugo u svetu, propale bi, ne samo zbog klijenata, nego zbog deoničara koji bi ih napustili.
Zlatko Milikić
Prvo, očigledno je da g. Altipamarkov polazi od sebe što mu, naravno, ne daje pravo da generalizuje situaciju.
Drugo, voleo bih da pojasni, bez obzira na svoje lične špekulativne apetite, zašto je bilo "kockanje" zadužiti se u švajcarcima, a ne u evrima. Naša domaća valuta je dinar. Ako su NBS i Vlada dozvolili već indeksaciju kredita za strane valute, a banke ih ponudile građanima (koji u ogromnom broju slučajevu jednostavno nemaju dovoljno finansijskog obrazovanja kako bi se bavili "arbitražom" između valuta), zaista nema smisla sada te građane "prozivati kockarima".
Ne znam koja ja tačno bila motivacija g. Altipamarkova da učini ovakvu izjavu, ali bih se usudio da pretpostavim tri opcije: ili nema dovoljno znanja, ili pokušava da zaštiti interese banaka, ili to radi kako bi "spasao" državnu kasu potencijalno novih izdataka koji bi usledili kao posledica fiksiranja razumnog kursa između evra i švajcarca.
Ako je ovo poslednje u pitanju, otvorilo bi se potpuno novo pitanje poređenja troškova (veoma nerazumnih, tipa jučerašnje vesti za Nuklearne objekte Srbije) koje država i javna preduzeća snose (o našem trošku, naravno), kao i troška "spasavanja" građana Srbije od gubitka imovine zbog poremećaja u kursu valuta.